Trajna zaštita istarskog goveda

Pripada skupini europskih izvornih primigenih goveda, vrlo bliskih ishodišnoj fosilnoj vrsti Bos primigenius. Fosilni nalazi ukazuju je Bos primigenius kao dominantno govedo Istarskog poluotoka obitavao na ravničarskim pašnjacima i otvorenim šumama. Zime je preživljavao brsteći mladice i pupoljke, trošeći uskladištene rezerve masnog tkiva koje je prikupljao tijekom razdoblja vegetacijskog obilja.

Fosilni nalazi s raznih lokaliteta diljem Istre svjedoče o davnoj nazočnosti pretka današnjeg istarskog goveda na ovim područjima. Više je arheoloških lokaliteta u Istri na kojima su nađeni ostatci goveda, većinom bos primigeniusa. Najčešće spominjani lokaliteti su: kamenolom Kanegra - Sičalski zaljev, Hijenska špilja – Buje, Golupska jama - Buzet, Pećina Svete Ane - Trsat, Kupića pećina – Oranje, Pećina na Doleh i Šandalja II – kod Pule. Postoje određene indicije je istarsko govedo nastalo od goveda koja su na područje Istre dovele rimske legije, te Atiline horde koje su prodirale iz stepa južne Rusije i Besarabije.

Krajem 18. stoljeća došlo je do oplemenjivanja istarskog goveda talijanskim podolskim primigenim bikovima iz Romagne i Puglie, a potom i iz Marcha i Polesine. U dijelu Istre krajem 19. i početkom 20. stoljeća slični su pokušaji učinjeni s bikovima pasmine Romagnola i Maremmana. Tim prilivom krvi stvoreno je “bujsko govedo“, nazvano po centru njegova uzgoja. Melioracijskim križanjem znatno je popravljeno svojstvo tovnosti, što se očitovalo u povoljnijoj konformaciji trupa, boljoj konverziji krme i intenzivnijem prirastu.
Industrijalizacija poljoprivredne proizvodnje, ulazak mehanizacije, socijalna kretanja u ruralnim područjima i gospodarska orijentacija prema turizmu tijekom ranih pedesetih godina 20. stoljeća dovodi do potiskivanja i zamjene istarskog goveda produktivnijim pasminama goveda. Poljoprivredna proizvodnja u Istri poprimila je ratarsko-vinogradarski karakter, dok je stočarska proizvodnja bila sekundarno karaktera.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do znatnog smanjenja populacije istarskog goveda. Populacija od 10500 plotkinja istarskog goveda koje su registrirane na području Istre tijekom 1972. smanjila se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća na nešto više od 100 rasplodnih jedinki. Aktualiziranjem problema nestajanja istarskog goveda, potaknute su javne rasprave, te poduzete prve akcije u ciljem očuvanja i oživljavanja zatečene populacije, te ponovne revitalizacije.

Istarsko govedo kasnozrela je pasmina koja svoju uzraslost doseže u starosti od 6 do 7 godina. Dugovječno je, iskoristivo u radu i rasplodu i do dvadesetak godina. Plodnost, koja se očituje u redovitoj i dugotrajnoj rasplodnoj sposobnosti, jedan je od faktora koji utječu na proizvodnju, ali i na opstanak istarskog goveda.

Glava istarskog goveda srednje je duga, klinasta izgleda, široka u čelu, a sužava se prema gubici. Čelo je srednje široko, katkad s malim ulegnućem, nosni i lični dio su dugi.

Rogovi su veliki, u obliku lire, dugi do 1,5 m, do 30 cm opsega pri bazi roga, s međurožnim rasponom na vrhu do 1,20 m. Baza roga je sivkasta do žućkasta, a od polovice prema vrhu su sivi do tamni. Rogovi bikova su kraći i deblji, dok su kod krava (volova) tanji i duži.

Vrat istarskog goveda je muskulozan, srednje dug i uzak. Leđna linija je ravna.
Okvir istarskog goveda je dobro i skladno razvijen. Mišićavost istarskog goveda je umjereno dobro razvijena, što treba u uzgojnom pogledu unaprijediti. Kao radno govedo, istarsko govedo je građom okvira i snagom funkcionalno zadovoljavalo potrebe istarskih seljaka, no aktualno usmjeravanje prema proizvodnji govedine traži dogradnju mesnatosti i prirasta.

Visina grebena istarskog goveda je 136 - 142 cm (uzrasle krave), odnosno 145 - 150 cm (uzrasli bikovi). Dužina trupa krava je 155 - 170 cm (≈ 110 – 115% visine grebena). Prsa su duboka, duga i nešto uža. Dubina prsa kreće se od 51 do 53% visine grebena, a širina prsa 30 do 33% visine grebena. Zdjelica je duga 36 do 38% visine grebena, dok je širina zdjelice 33 do 34% visine grebena. Zdjelica je duga, prema kraju sužena i spuštena.

Noge su snažne, korektno građene, pravilnih stavova. Skočni zglob dobro je snažan. Opseg cjevanice je 18 do 20 cm. Papci su tvrdi, čvrste rožine, obrubljene crnom dlakom.

Tjelesna masa krava istarskog goveda je 500 do 600 kg, a bikova 650 do 900 kg. Volovi dostižu tjelesnu masu 1100 do 1300 kg.

Boja istarskog goveda je svijetlosiva do bijela, s prijelazima u tamnije nijanse. Bikovi su tamniji od krava. Krave svijetlosive do bijele boje tijela s prijelazima u tamnije nijanse. Telad je crvenkastosmeđe boje, a u dobi od 3 do 4 mjeseca boju mijenjaju u sivu. Za istarsko govedo karakteristična je tamna pigmentacija gubice, nosnog hrpta, dijelova lica, okružja očiju, rubova ušnih školjki, donjeg dijela repa, plećke, putišta, vrata i rubnog rebrenog dijela. Sluznice očnih kapaka i trepavica su tamno pigmentirane. Jezik je olovasto sive boje, a nepce potpuno ili većim dijelom tamno. Područje analnog otvora i stidnice je sive do crne boje. Donja trećina do polovina mošnji bikova tamno je pigmentirana.

Interijer istarskog goveda ukazuje dobroćudnost, stabilnost, ustrajnost, poslušnost i skromnost. Istarski je težak stoljećima izgrađivao istarsko govedo kao inteligentnu i poslušnu životinju, skromnu na krmi, uz čiju pomoć je mogao obraditi istarsko tlo te proizvesti hranu za sebe i njega. Uzgojno treba podržavati povoljan interijer istarskog goveda.

Proizvodna svojstva istarskog goveda razvijena su slijedom rad-meso-mlijeko, što je odgovaralo potrebama stočara onoga doba. Primarno je služilo za rad i proizvodnju mesa, bez velikog interesa uzgajivača za njegovu mliječnost. Takav proizvodni profil dijelom je uvjetovalo manju konkurentnost istarskog goveda u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Premda odlike tovnosti nisu sustavno razvijane, postoje indicije da se selekcijskim radom (gojidbom) svojstva tovnosti mogu znatno unaprijediti

Istarsko je govedo bilo je poznato po iznimnoj radnoj sposobnosti, izdržljivosti, otpornosti i ustrajnosti. Najčešće uprezalo u drvena vučna kola obložena željezom i spojena lancima (tiradurima). Goveda su oko gubice nosila rešetke (mužarjole) pletene od žute vrbe (beke), da bi spriječili da putem jedu vinovu lozu i pašu. Na vrh rogova stavljane su mjedene kuglice kako bi zaštitili ljude i goveda od ozljeda pri radu u polju i staji. Na čelo su se stavljale resice od špage, da bi ih štitile od muha. Ovratnici su bili načinjeni od pitome kestenovine ili hrastovine.

Istarsko govedo nije kroz povijest razvijano u pogledu mliječnosti. Skromni uvjeti u kojima je obitavalo, te primarno radna namjena nisu ostavljali puno prostora za veću mliječnost. Proizvodnja mlijeka trebala je biti dostatna za othranu teleta, te dodatne skromne količine za domaćinstvo. Ranija istraživanja pokazala su da je mliječnost krava istarskog goveda od 800 do 1500 kg, sa više od 4,2% mliječne masti.